Select Page

odaberite jezik

POŠTOVANI, 

Plan Europske unije da usvoji ideološki pristranu Istanbulsku konvenciju vrlo je zabrinjavajuć. Usprkos njegovu nazivu, taj kontroverzni  dokument ne samo da ne sadrži učinkovite alate za borbu protiv nasilja, već i uvodi brojne opasne propise kojih će se sve države članice morati pridržavati nakon što Europska unija usvoji Konvenciju.

Konvencija potkopava obitelj i brak, smatrajući razlike između muškaraca i žena osnovnim izvorom nasilja. Istovremeno u potpunosti ignorira objektivne uzroke ove pojave, kao što su ovisnost o alkoholu i drogama. Ideološki okvir borbe protiv „rodno uvjetovanog nasilja“ koji je predložen u Konvenciji potpuno je promašen i neučinkovit. Zapravo, ironično je da je u državama koje ga već godinama primjenjuju Agencija EU-a za temeljna prava zabilježila najviše stope obiteljskog nasilja u Europi. Zapravo je obitelj ta koja štiti svoje članove od nasilja – ona nije žarište disfunkcionalnih pojava kako se navodi u Istanbulskoj konvenciji.

Uz to, Konvencija državama članicama nameće rodnu ideologiju ukidanjm objektivnog biološkog pojma spola i zamjenjujući ga pojmom roda, koji se shvaća kao društveno-kulturološki konstrukt, što zapravo primjenu ovoga ideološkog koncepta čini obvezatnom na svim razinama državne politike. Dokument uključuje pozivanja na „rodni identitet“ koji, na jeziku radikalnih aktivista, znači mogućnost subjektivne dodjele roda na temelju vlastitih osjećaja.

Pod krinkom borbe protiv nasilja, Konvencija ujedno nastoji nametnuti ideološki sadržaj djeci. Poziva na uvođenje obveznih sadržaja o „nestereotipnim rodnim ulogama“ u nastavni plan i program na svim razinama obrazovanja. To znači da će škole biti prisiljene pokušati uvjeriti djecu da postoje „različiti rodovi“ i da mogu odabrati svoj „rodni identitet“ – u potpunosti bez suglasnosti roditelja.  Tako Konvencija narušava temeljna prava roditelja da odgajaju djecu u skladu s vlastitim uvjerenjima.  

Iako bi ratifikacija Konvencije predstavljala kršenje nadležnosti EU-a, postoje mnoge naznake da će Europska komisija svejedno inzistirati na njoj. Izjave novoizabranih članova EK-a, uključujući povjerenice  Helene Dalli, ukazuju da je to njihov prioritet.

Takva će odluka imati vrlo ozbiljne posljedice, jer će čak i zemlje koje nisu još ratificirale Konvenciju biti prisiljene poštovati je i bit će praktički nemoguće usprotiviti joj se.

Stoga pozivamo sve da potpišu peticiju Predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen i cijeloj Europskoj komisiji da odustanu od kontroverznog plana za usvajanje ove konvencije. Pozovite i što više svojih prijatelja da je potpišu!

Povjerenici EU-a moraju dobiti jasan signal da je uvođenje krajnje ideoloških rješenja kojima je cilj narušiti obitelj i brak pod krinkom borbe protiv nasilja potpuno neprihvatljivo! Samo ćemo odlučnim glasom protivljenja koje izraze svi europski narodi moći zaustaviti planove radikalnih skupina koje nastoje uništiti naše osnovne društvene strukture!

 

COALITION INTERNATIONALE POUR LA DEFENSE DE LA FAMILLE

Freedom for All
Ordo Iuris Croatia
Association Society and Values

 

NE OBMANJUJUĆOJ ISTANBULSKOJ KONVENCIJI 

Predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen 

Poštovana Predsjednice,  

Vijest o planovima Europske unije da usvoji Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji uzrok je naše velike zabrinutosti.

Nema sumnje da Europska unija treba uložiti sve napore u borbu protiv obiteljskog nasilja, međutim uvjereni smo da ovaj kontroverzni dokument ne samo da ne sadrži učinkovita rješenja u tom području, već uvodi niz opasnih propisa koji izravno štete dobrobiti obitelji i njezinih članova.

Sama je Konvencija krajnje ideološka. Dodatno antagonizira naše društvo uvodeći elemente rodnih sukoba, što neizbježno vodi dekonstrukciji obitelji i društvenih normi temeljenih na prihvaćanju razlika između muškaraca i žena. Autori dokumenta potpuno pogrešno identificiraju problem nasilja, videći njegove izvore u strukturi društva zasnovanog na braku i obitelji, pravima roditelja da odgajaju djecu u skladu sa svojim uvjerenjima i komplementarnim ulogama žena i muškaraca. Osim toga, autori Konvencije u potpunosti zanemaruju problem fizičkog i psihičkog nasilja nad muškarcima koji su, prema nekim studijama, jednako žrtve nasilja kao žene, ali to rijetko priznaju zbog straha od društvenog ostracizma.

 Sva dostupna istraživanja jasno pokazuju da su najčešći uzroci nasilja situacije raspada obitelji, kao i ovisnosti (o alkoholu, drogi, kockanju, pornografiji, seksu). Štoviše, kako pokazuju istraživanja Agencije EU-a za teameljna prava, u zemljama u kojima se aktivno provodi rodna ideologija postotak nasilja i dalje je vrlo visok.

Konvencija potpuno zanemaruje sve ove objektivne čimbenike, što jasno pokazuje njezin krajnje ideološki karakter. Pod krinkom borbe protiv nasilja nad ženama, Konvencija traži obavezno obrazovanje djece od najmlađih godina na temu „nestereotipnih rodnih uloga“ i duboko zadire u autonomiju obitelji. Istovremeno krši niz osnovnih ljudskih prava istaknutih u međunarodnim ugovorima i ustavima pojedinih država članica. Osnovna prava roditelja jasno su definirana u čl. 26. st. 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima, čl. 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, čl. 8. i 9. Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i čl. 2. Dodatnog protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

Zbog toga su najave nove povjerenice za ravnopravnost, Helene Dalli, u vezi usvajanja Istanbulske konvencije od strane Europske unije vrlo zabrinjavajuće. Istinska svrha ovoga dokumenta nije pomoći ženama i obiteljima koje se bore s problemom nasilja, već nametnuti svim državama članicama ideološki diktat zasnovan na rodnoj ideologiji i njezinoj definiciji pojma „rod“.

S obzirom na to da je ovo dokument koji donosi rezultat suprotan od namjeravanog, nema razloga da Europska unija bude njegova stranka.

Nadalje, odluka o tome treba li pristupiti Konvenciji trebala bi biti donesena po isključivom nahođenju država članica. Temeljni ugovori EU-a jasno navode opseg nadležnosti Europske unije, stoga EU čak i iz formalnih razloga (članak 82. stavak 2. UFEU-a i članak 84. UFEU-a) ne bi smjela biti stranka ovoga ugovora. Konvencijom se u najvećem dijelu uređuje materijalno kazneno pravo, koje je izvan nadležnosti EU-a.

Posljedice usvajanja Konvencije bit će vrlo ozbiljne. Ako postupak usvajanja bude uspješan, odredbe Konvencije postat će dio pravne stečevine EU-a i imat će prvenstvo nad nacionalnim pravom. Proces implementacije ovih odredbi bit će pod nadzorom institucija EU-a, uključujući i Sud Europske unije.

Zemlje koje nisu ratificirale Konvenciju, poput Bugarske, Češke, Mađarske, Litve, Latvije i Slovačke, bit će izložene još većem pritisku da je usvoje i zapravo će biti prisiljene pridržavati se njezinih odredaba. Više neće biti moguće ni primjenjivati njezine odredbe u ograničenom opsegu, kao što to danas čini Poljska.

Stoga odlučno pozivam Vas i cijelu Europsku komisiju da odustanete od kontroverznih planova koje je najavila Helena Dalli. Borba protiv nasilja nad ženama ne smije se iskorištavati za širenje rodne ideologije i njezina  negativnog učinka na društvo.